Jovanu 11:6-40

⁶A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.

⁷A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.

⁸Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?

⁹Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;

¹⁰A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.

¹¹Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.

¹²Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.

¹³A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.

¹⁴Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.

¹⁵I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.

¹⁶Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.

¹⁷A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.

¹⁸A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)

¹⁹I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.

²⁰Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma.

²¹Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.

²²A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog.

²³Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati.

²⁴Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.

²⁵A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe.

²⁶I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?

²⁷Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet.

²⁸I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te.

²⁹A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu.

³⁰Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.

³¹A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo.

³²A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.

³³Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.

³⁴I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.

³⁵Udariše suze Isusu.

³⁶Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.

³⁷A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre?

³⁸A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj.

³⁹Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro.

⁴⁰Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?