Jovanu 10

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

¹Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;

²A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:

³Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;

⁴I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.

⁵A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.

⁶Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.

⁷Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.

⁸Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.

⁹Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.

¹⁰Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.

¹¹Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,

¹²A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;

¹³A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

¹⁴Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.

¹⁵Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.

¹⁶I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.

¹⁷Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.

¹⁸Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.

¹⁹Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.

²⁰Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?

²¹Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?

²²A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.

²³I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.

²⁴A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.

²⁵Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.

²⁶Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.

²⁷Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.

²⁸I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje.

²⁹Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.

³⁰Ja i otac jedno smo.

³¹A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.

³²Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?

³³Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog.

³⁴Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?

³⁵Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;

³⁶Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?

³⁷Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.

³⁸Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.

³⁹Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku.

⁴⁰I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje.

⁴¹I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.

⁴²I mnogi vjerovaše ga ondje.