Ivanu 11:6-40

⁶Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

⁷Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”

⁸Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?”

⁹Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

¹⁰Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”

¹¹To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.”

¹²Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”

¹³No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.

¹⁴Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.

¹⁵Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”

¹⁶Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”

¹⁷Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.

¹⁸Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

¹⁹A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

²⁰Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.

²¹Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

²²Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.”

²³Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”

²⁴A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”

²⁵Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

²⁶I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?”

²⁷Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”

²⁸Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.”

²⁹A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.

³⁰Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

³¹Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

³²A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.”

³³Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen

³⁴upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”

³⁵I zaplaka Isus.

³⁶Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”

³⁷A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”

³⁸Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.

³⁹Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”

⁴⁰Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?”