1U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè.
2Ona bješe u poèetku u Boga.
3Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
4U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
5I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.
6Posla Bog èovjeka po imenu Jovana.
7Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.
8On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo.
9Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet.
10Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.
11K svojima doðe, i svoji ga ne primiše.
12A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
13Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
14I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.
15Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.
16I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu.
17Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
18Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi.
19I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
20I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
21I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
22A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
23Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
24I bijahu poslanici od fariseja,
25I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.
27On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.
28Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.
29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
32I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
34I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
35A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,
36I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.
37I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
38A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš?
39I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.
40A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
41On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos.
42I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar.
43A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom.
44A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
45Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.
46I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi.
47A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.
48Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
49Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.
50Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga.
51I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.
