Jovanu 16

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

¹Ovo vam kazah da se ne sablaznite.

²Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.

³I ovo æe èiniti, jer ne poznaše oca ni mene.

⁴Nego vam ovo kazah kad doðe vrijeme da se opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam ovo, jer bijah s vama.

⁵A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš?

⁶Nego što vam ovo kazah žalosti napuni se srce vaše.

⁷Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utješitelj neæe doæi k vama; ako li idem, poslaæu ga k vama.

⁸I kad on doðe pokaraæe svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud:

⁹Za grijeh dakle što ne vjeruju mene;

¹⁰A za pravdu što idem k ocu svojemu; i više me neæete vidjeti;

¹¹A za sud što je knez ovoga svijeta osuðen.

¹²Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi.

¹³A kad doðe on, Duh istine, uputiæe vas na svaku istinu; jer neæe od sebe govoriti, nego æe govoriti što èuje, i javiæe vam što æe biti unapredak.

¹⁴On æe me proslaviti, jer æe od mojega uzeti, i javiæe vam:

¹⁵Sve što ima otac moje je: zato rekoh da æe od mojega uzeti, i javiti vam.

¹⁶Još malo, i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti: jer idem k ocu.

¹⁷A neki od uèenika njegovijeh rekoše meðu sobom: šta je to što nam kaže: još malo, i neæete me vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti; i: ja idem k ocu?

¹⁸Govorahu dakle: šta je to što govori: malo? ne znamo šta govori.

¹⁹A Isus razumje da šæadijahu da ga zapitaju, pa im reèe: zato li se zapitujete meðu sobom što rekoh: još malo i neæete me vidjeti, i opet malo pa æete me vidjeti?

²⁰Zaista, zaista vam kažem da æete vi zaplakati i zaridati, a svijet æe se radovati; i vi æete žalosni biti, ali æe se vaša žalost okrenuti na radost.

²¹Žena kad raða trpi muku; jer doðe èas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi èovjek na svijet.

²²Tako i vi dakle imate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe se srce vaše, i vaše radosti niko neæe uzeti od vas;

²³I u onaj dan neæete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daæe vam.

²⁴Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primiæete, da radost vaša bude ispunjena.

²⁵Ovo vam govorih u prièama; ali æe doæi vrijeme kad vam više neæu govoriti u prièama, nego æu vam upravo javiti za oca.

²⁶U onaj æete dan u ime moje zaiskati, i ne velim vam da æu ja umoliti oca za vas;

²⁷Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imaste ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga iziðoh.

²⁸Iziðoh od oca, i doðoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu.

²⁹Rekoše mu uèenici njegovi: eto sad upravo govoriš, a prièe nikakve ne govoriš.

³⁰Sad znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao.

³¹Isus im odgovori: zar sad vjerujete?

³²Evo ide èas, i veæ je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom.

³³Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu æete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.