1I potom hoðaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne šæadijaše da hodi, jer gledahu Jevreji da ga ubiju.
2Bijaše pak blizu praznik Jevrejski graðenje sjenica.
3Tada mu rekoše braæa njegova: iziði odavde i idi u Judeju, da i uèenici tvoji vide djela tvoja koja èiniš;
4Jer niko ne èini što tajno a sam traži da je poznat. Ako to èiniš javi sebe svijetu.
5Jer ni braæa njegova ne vjerovahu ga.
6Tada im reèe Isus: vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda gotovo.
7Ne može svijet mrziti na vas: a na mene mrzi, jer ja svjedoèim za nj da su djela njegova zla.
8Vi iziðite na praznik ovaj: ja još neæu iziæi na praznik ovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo.
9Rekavši im ovo osta u Galileji.
10A kad iziðoše braæa njegova na praznik, tada i sam iziðe, ne javno nego kao tajno.
11A Jevreji ga tražahu na praznik i govorahu: gdje je on?
12I bijahu za nj mnoge raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: nije, nego vara narod.
13Ali niko ne govoraše javno za nj od straha Jevrejskoga.
14Ali odmah u polovini praznika iziðe Isus u crkvu i uèaše.
15I divljahu se Jevreji govoreæi: kako ovaj zna knjige a nije se uèio?
16Tada im odgovori Isus i reèe: moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao.
17Ko hoæe njegovu volju tvoriti, razumjeæe je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim.
18Koji govori sam od sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i nema u njemu nepravde.
19Ne dade li Mojsije vama zakon i niko od vas ne živi po zakonu? Zašto tražite da me ubijete?
20Odgovori narod i reèe: je li ðavo u tebi? ko traži da te ubije?
21Odgovori Isus i reèe im: jedno djelo uèinih i svi se divite tome.
22Mojsije vam dade da se obrezujete ne kao da je od Mojsija nego od otaca i u subotu obrezujete èovjeka.
23Ako se èovjek u subotu obrezuje da se ne pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene što svega èovjeka iscijelih u subotu?
24Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite.
25Tada govorahu neki od Jerusalimljana: nije li to onaj kojega traže da ubiju?
26I gle, kako govori slobodno i ništa mu ne vele: da ne doznaše naši knezovi da je on zaista Hristos?
27Ali ovoga znamo otkuda je; a Hristos kad doðe, niko neæe znati otkuda je.
28Tada Isus povika u crkvi uèeæi i reèe: i mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne doðoh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate.
29Ja ga znam, jer sam od njega i on me posla.
30Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu na nj ruke, jer još ne bješe došao èas njegov.
31A od naroda mnogi ga vjerovaše, i govorahu: kad doðe Hristos eda li æe više èudesa èiniti nego ovaj što èini?
32Èuše fariseji od naroda takovi govor za njega, i poslaše fariseji i glavari sveštenièki sluge da ga uhvate.
33Tada reèe Isus: još sam malo vremena s vama, pa idem k onome koji me posla.
34Tražiæete me i neæete me naæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi.
35A Jevreji rekoše meðu sobom: kuda æe ovaj iæi da ga mi ne naðemo? Neæe li iæi meðu rastrkane Grke, i Grke uèiti?
36Šta znaèi ova rijeè što reèe: tražiæete me i neæete me naæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi?
37A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreæi: ko je žedan neka doðe k meni i pije.
38Koji me vjeruje, kao što pismo reèe, iz njegova tijela poteæi æe rijeke žive vode.
39A ovo reèe za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen.
40A mnogi od naroda èuvši ove rijeèi govorahu: ovo je zaista prorok.
41Drugi govorahu: ovo je Hristos. A jedni govorahu: zar æe Hristos iz Galileje doæi?
42Ne kaza li pismo da æe Hristos doæi od sjemena Davidova, i iz sela Vitlejema odakle bješe David?
43Tako raspra postade u narodu njega radi.
44A neki od njih šæadijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku na nj.
45Doðoše pak sluge ka glavarima sveštenièkijem i farisejima; i oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste?
46A sluge odgovoriše: nikad èovjek nije tako govorio kao ovaj èovjek.
47Tada im odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste?
48Vjerova li ga ko od knezova ili od fariseja?
49Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je.
50Reèe im Nikodim što dolazi k njemu noæu, koji bješe jedan od njih:
51Eda li zakon naš sudi èovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta èini?
52Odgovoriše mu i rekoše: nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viði da prorok iz Galileje ne dolazi.
53I otidoše svaki svojoj kuæi.
