1Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.
2U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.
3U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..
4Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.
5Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.
6Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?”
7Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.”
8Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!”
9Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.
10Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!”
11On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'”
12Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'”
13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.
14Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!”
15Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.
16Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
17Isus im odgovori: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.”
18Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
19Isus nato odvrati: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.
20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.
21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.”
24“Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.
26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.
28Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas.
29I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.
30Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.”
31“Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
32Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
34Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.
35On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.
36Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac.
37Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,
38a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,
40a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.
41Slave od ljudi ne tražim,
42ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.
43Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
44Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
45Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.
46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.
47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?”
