Luki 18:14-42

¹⁴Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

¹⁵A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.

¹⁶A Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.”

¹⁷“Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”

¹⁸I upita ga neki uglednik: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?”

¹⁹Reče mu Isus: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

²⁰Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!”

²¹A onaj će: “Sve sam to čuvao od mladosti.”

²²Čuvši to, Isus mu reče: “Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”

²³Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

²⁴Vidjevši ga, reče Isus: “Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!

²⁵Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”

²⁶Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?”

²⁷A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.”

²⁸Nato reče Petar: “Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.”

²⁹Isus će im: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

³⁰a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.”

³¹I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:

³²doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

³³i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.”

³⁴No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

³⁵A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

³⁶Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

³⁷Rekoše mu: “Isus Nazarećanin prolazi.”

³⁸Tada povika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”

³⁹Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁰Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

⁴¹“Što hoćeš da ti učinim?” A on će: “Gospodine, da progledam.”

⁴²Isus će mu: “Progledaj! Vjera te tvoja spasila.”