Luki 17:1-17

¹A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;

²Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

³Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

⁴I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.

⁵I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.

⁶A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

⁷Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?

⁸Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?

⁹Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.

¹⁰Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti.

¹¹I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.

¹²I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,

¹³I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.

¹⁴I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.

¹⁵A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,

¹⁶I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

¹⁷A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?