Luki 16

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

¹A uèenicima svojijem govoraše: bijaše jedan èovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje.

²I dozvavši ga reèe mu: šta ovo ja èujem za tebe? Daj raèun kako si kuæio kuæu: jer više ne možeš kuæom upravljati.

³A pristav od kuæe reèe u sebi: šta æu èiniti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuæe: kopati ne mogu, prositi stidim se.

⁴Znam šta æu èiniti da bi me primili u kuæe svoje kad mi se oduzme upravljanje kuæe.

⁵I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reèe prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu?

⁶A on reèe: sto oka ulja. I reèe mu: uzmi pismo svoje i sjedi brzo te napiši pedeset.

⁷A potom reèe drugome: a ti koliko si dužan? A on reèe: sto oka pšenice. I reèe mu: uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.

⁸I pohvali gospodar nevjernoga pristava što mudro uèini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraštaju.

⁹I ja vama kažem: naèinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom, da bi vas kad osiromašite primili u vjeène kuæe.

¹⁰Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.

¹¹Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam u istinom vjerovati?

¹²I ako u tuðem ne biste vjerni, ko æe vam dati vaše?

¹³Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili æe jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

¹⁴A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.

¹⁵I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom.

¹⁶Zakon i proroci su do Jovana; otsele se carstvo Božije propovijeda jevanðeljem, i svaki navaljuje da uðe u njega.

¹⁷Lašnje je pak nebu i zemlji proæi negoli jednoj titli iz zakona propasti.

¹⁸Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puštenicom, preljubu èini.

¹⁹Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se.

²⁰A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav,

²¹I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.

²²A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga.

²³I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu,

²⁴I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu.

²⁵A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš.

²⁶I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze.

²⁷Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega,

²⁸Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja.

²⁹Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju.

³⁰A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se.

³¹A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.