Luki 17

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

¹A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;

²Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

³Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

⁴I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.

⁵I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.

⁶A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

⁷Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?

⁸Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?

⁹Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.

¹⁰Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti.

¹¹I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.

¹²I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,

¹³I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.

¹⁴I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.

¹⁵A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,

¹⁶I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

¹⁷A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

¹⁸Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin?

¹⁹I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.

²⁰A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi;

²¹Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.

²²A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti.

²³I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.

²⁴Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan.

²⁵Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.

²⁶I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega:

²⁷Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve.

²⁸Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu;

²⁹A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.

³⁰Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij.

³¹U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag.

³²Opominjite se žene Lotove.

³³Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.

³⁴Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti;

³⁵Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;

³⁶Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti.

³⁷I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.