Jovanu 10:5-26

⁵A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.

⁶Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.

⁷Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.

⁸Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.

⁹Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.

¹⁰Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.

¹¹Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,

¹²A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;

¹³A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.

¹⁴Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.

¹⁵Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.

¹⁶I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.

¹⁷Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.

¹⁸Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.

¹⁹Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.

²⁰Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?

²¹Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?

²²A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.

²³I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.

²⁴A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.

²⁵Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.

²⁶Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.