5 A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.
6 Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
7 Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
8 Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
10 Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.
11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
12 A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
15 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
16 I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.
17 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
18 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
19 Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.
20 Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?
21 Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?
22 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
23 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
24 A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.
25 Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.
26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
