Ivanu 12:15-40

¹⁵Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!

¹⁶To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.

¹⁷Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.

¹⁸Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.

¹⁹Farizeji nato rekoše među sobom: “Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!”

²⁰A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.

²¹Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”

²²Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

²³Isus im odgovori: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.

²⁴Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

²⁶Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.”

²⁷“Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!

²⁸Oče, proslavi ime svoje!” Uto dođe glas s neba: “Proslavio sam i opet ću proslaviti!”

²⁹Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: “Zagrmjelo je!” Drugi govorahu: “Anđeo mu je zborio.”

³⁰Isus na to reče: “Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.”

³¹“Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.

³²A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”

³³To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

³⁴Nato mu mnoštvo odgovori: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?”

³⁵Isus im nato reče: “Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

³⁶Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!” To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

³⁷Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,

³⁸da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

³⁹Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:

⁴⁰Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.