Luki 1:27-76

²⁷K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

²⁸I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.

²⁹A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?

³⁰I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.

³¹I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.

³²On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

³³I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.

³⁴A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?

³⁵I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

³⁶I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.

³⁷Jer u Boga sve je moguæe što reèe.

³⁸A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

³⁹A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

⁴⁰I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

⁴¹I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

⁴²I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

⁴³I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?

⁴⁴Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

⁴⁵I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.

⁴⁶I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;

⁴⁷I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

⁴⁸Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;

⁴⁹Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;

⁵⁰I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

⁵¹Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

⁵²Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.

⁵³Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

⁵⁴Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

⁵⁵Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.

⁵⁶Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.

⁵⁷A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.

⁵⁸I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

⁵⁹I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.

⁶⁰I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.

⁶¹I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.

⁶²I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.

⁶³I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.

⁶⁴I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.

⁶⁵I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.

⁶⁶I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.

⁶⁷I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:

⁶⁸Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

⁶⁹I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,

⁷⁰Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka

⁷¹Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

⁷²Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,

⁷³Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati

⁷⁴Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,

⁷⁵I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.

⁷⁶I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;