27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
28 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
29 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
30 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
31 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
32 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
33 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.
34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
49 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.
53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.
56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka
71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
76 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;
