18Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
19Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
20Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
22Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
23Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
24Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
25Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
26Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
29Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
30Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
31Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
32A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
33Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
34Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,