1A Jov odgovori i reèe:
2O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila!
3Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje.
4Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me.
5Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje?
6Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca?
7Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji.
8O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam!
9I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me!
10Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga.
11Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?
12Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi?
13Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo?
14Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega.
15Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše,
16Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg;
17Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh.
18Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se.
19Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih;
20Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se.
21Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je.
22Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi;
23Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me?
24Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me.
25Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš?
26Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar?
27I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu.
28Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama.
29Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom.
30Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?
