1A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.
2A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.
3Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;
4Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.
5Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.
6Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.
7Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.
8Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.
9I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.
10Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.
11Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.
12S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.
13Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.
14Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.
15Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.
16I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.
17Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.
18Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.
19Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.
20Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.
21Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.
22Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.
23Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.
24Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.
25Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?
26Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.
27Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.
28Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.
29Brat postah zmajevima i drug sovama.
30Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.
31Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.
