1Još govori Elijuj i reèe:
2Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
3Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
4Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
5Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
6Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
7Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
8I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
9Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
10Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
11Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
12Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
13Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
14Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
15Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
16Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
17Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
18Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
19Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
20Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
22Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
23Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
24Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
25Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
26Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
29Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
30Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
31Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
32A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
33Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
34Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
35Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
36Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
37Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.