1Loviš li ti lavu lov? i laviæima trbuh puniš,
2Kad leže u peæinama i vrebaju u zaklonu svom?
3Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptiæi njegovi vièu k Bogu i lutaju nemajuæi šta jesti?
4Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu?
5Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu?
6Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova?
7Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima?
8Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio?
9Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu.
10On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove.
11Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen.
12Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim?
13Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom?
14Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao?
15Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti?
16Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju?
17Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije;
18I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti;
19Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se.
20Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma.
21Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku.
22Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem?
23Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je;
24Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju;
25Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa;
26Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica;
27Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi.
28Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè.
29Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug?
30Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo?
31Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu.
32Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi.
33I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on.
34I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe:
35Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.
36Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:
37Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja.
38Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.
