18Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!'
19Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih?
20Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju.
21Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.
22Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.
23Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti.
24Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.
25TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi.
26Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu.
27Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove
28goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču.
29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može?
30Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.
31Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću.
32Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'
33Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada!
34Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: