1A Vildad Sušanin odgovori i reèe:
2Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti.
3Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima?
4Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
5Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati.
6Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu.
7Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera.
8Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu;
9Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež.
10Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
11Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce.
12Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj.
13Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti.
14Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom.
15Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov.
16Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove.
17Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama.
18Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta.
19Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
20Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.
21Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.
