1Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh?
2Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu;
3Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici;
4Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.
5Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj;
6Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov;
7Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi,
8Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni.
9Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog.
10Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.
11Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð.
12Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga.
13Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem.
14Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež.
15I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice.
16Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost.
17Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga.
18Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga.
19Kao što suša i vruæina grabi vode šnježne, tako grob grješnike.
20Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik.
21Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra.
22Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj.
23Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute.
24Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se.
25Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje?
