1A Elifas Temanac odgovori i reèe:
2Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem,
3Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što?
4A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
5Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
6Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te.
7Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan?
8Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost?
9Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?
10I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega.
11Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?
12Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje,
13Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi?
14Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav?
15Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem;
16Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu?
17Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio,
18Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
19Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju.
20Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.
21Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.
22Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè.
23Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.
24Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
25Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro.
26Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
27Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.
28I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja.
29Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo.
30Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh.
31Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata.
32Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti.
33Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati.
34Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.
35Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.
