Luki 15:1-23

¹I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga èuju.

²I vikahu na njega fariseji i književnici govoreæi: ovaj prima grješnike i jede s njima.

³A on im kaza prièu ovu govoreæi:

⁴Koji èovjek od vas imajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne naðe?

⁵I našavši digne je na ramo svoje radujuæi se,

⁶I došavši kuæi sazove prijatelje i susjede govoreæi im: radujte se sa mnom: ja naðoh svoju ovcu izgubljenu.

⁷Kažem vam da æe tako biti veæa radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.

⁸Ili koja žena imajuæi deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži dobro dok ne naðe?

⁹I našavši sazove drugarice i susjede govoreæi: radujte se sa mnom: ja naðoh dinar izgubljeni.

¹⁰Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.

¹¹I reèe: jedan èovjek imaše dva sina,

¹²I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.

¹³I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno.

¹⁴A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji.

¹⁵I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje.

¹⁶I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše.

¹⁷A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!

¹⁸Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi,

¹⁹I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.

²⁰I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga.

²¹A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.

²²A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge.

²³I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.