1Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?
2Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
3Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:
4Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.
5Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.
6Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.
7Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.
8Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.
9Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.
10Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.
11Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.
12Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.
13Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.
14Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.
15Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.
16Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
17Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
19Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.
20Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,
21Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
22Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.
23Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.
24Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.
25Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;
26Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;
27Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.
28Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;
29Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;
30Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;
31Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.
32Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.
33Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.
34Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.
35Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.
36A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.
