Poslovice 6

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

¹Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu,

²Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih.

³Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.

⁴Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema.

⁵Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.

⁶Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.

⁷Nema voða ni upravitelja ni gospodara;

⁸I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.

⁹Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?

¹⁰Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,

¹¹Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.

¹²Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;

¹³Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;

¹⁴Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.

¹⁵Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.

¹⁶Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:

¹⁷Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,

¹⁸Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,

¹⁹Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.

²⁰Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

²¹Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.

²²Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;

²³Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;

²⁴Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.

²⁵Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.

²⁶Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.

²⁷Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?

²⁸Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?

²⁹Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.

³⁰Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;

³¹Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.

³²Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini;

³³Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.

³⁴Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;

³⁵Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.