1Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta.
2Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.
3Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom.
4Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva.
5Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu.
6Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj.
7Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj.
8Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh.
9I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi.
10Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu.
11Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli.
12Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost.
13Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota.
14Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti?
15Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje.
16Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje.
17Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se.
18Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje.
19Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru.
20Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se.
21Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov.
22Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.
23Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro.
24Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.
