1Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.
2Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene.
3Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari.
4Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?
5Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.
6Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža.
7Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
8Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
9Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
10Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
11Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
12Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.
13Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.
14Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.
15Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:
16Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.
17Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.
18Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:
19Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.
20Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.
21Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:
22Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
23Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju.
24Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
25Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
26Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu;
27Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
28Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.
29Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi:
30Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim,
31Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.
32Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.
33Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.
