1Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
3Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.
4TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
5Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
7zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.
8Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:
9'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
11Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
12Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.
13Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
14Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.
15U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
17da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
18da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
19Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
22kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
23Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
24pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
25Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'
26Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
27Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
29Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
30da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
31Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
32Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
33Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”
