17Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
18Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
19Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.
20Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?
21Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?