Jovanu 11:20-49

²⁰Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma.

²¹Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.

²²A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog.

²³Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati.

²⁴Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.

²⁵A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe.

²⁶I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?

²⁷Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet.

²⁸I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te.

²⁹A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu.

³⁰Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.

³¹A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo.

³²A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.

³³Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.

³⁴I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.

³⁵Udariše suze Isusu.

³⁶Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.

³⁷A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre?

³⁸A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj.

³⁹Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro.

⁴⁰Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?

⁴¹Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio.

⁴²A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.

⁴³I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje.

⁴⁴I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.

⁴⁵Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga.

⁴⁶A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus.

⁴⁷Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa.

⁴⁸Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.

⁴⁹A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa;