Jovanu 1:10-47

¹⁰Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.

¹¹K svojima doðe, i svoji ga ne primiše.

¹²A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,

¹³Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.

¹⁴I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.

¹⁵Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.

¹⁶I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu.

¹⁷Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.

¹⁸Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi.

¹⁹I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?

²⁰I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.

²¹I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.

²²A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?

²³Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.

²⁴I bijahu poslanici od fariseja,

²⁵I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?

²⁶Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.

²⁷On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.

²⁸Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.

²⁹A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.

³⁰Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.

³¹I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.

³²I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.

³³I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.

³⁴I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.

³⁵A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,

³⁶I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.

³⁷I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.

³⁸A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš?

³⁹I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.

⁴⁰A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;

⁴¹On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos.

⁴²I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar.

⁴³A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom.

⁴⁴A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.

⁴⁵Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.

⁴⁶I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi.

⁴⁷A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.