Luki 1:55-75

⁵⁵spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”

⁵⁶Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

⁵⁷Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

⁵⁸Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

⁵⁹Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,

⁶⁰no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”

⁶¹Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”

⁶²Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.

⁶³On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,

⁶⁴a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

⁶⁵Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.

⁶⁶I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

⁶⁷A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:

⁶⁸“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!

⁶⁹Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

⁷⁰kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:

⁷¹spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;

⁷²iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,

⁷³zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati

⁷⁴te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha

⁷⁵u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.