55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”
56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
57 Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
58 Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
59 Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,
60 no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!”
61 Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.”
62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.
63 On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude,
64 a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.
66 I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
69 Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
70 kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:
71 spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;
72 iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati
74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha
75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
