1Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke.
2A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže.
3On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!”
4A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli.
5A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži - i ruka mu zdrava!
6Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
7Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,
8iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
9Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli.
10Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.
11A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: “Ti si Sin Božji!”
12A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
13Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu.
14I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati
15s vlašću da izgone đavle.
16Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,
17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,
18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca
19i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
20I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
21Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!”
22I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”
23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti?
24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.
25Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.
26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.
27Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!”
28Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.”
30Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.”
31I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.
32Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!”
33On im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?”
34I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje!
35Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.”
