1Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
7I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
8Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.”
9Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
10I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
12I odmah ga Duh nagna u pustinju.
13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
14A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
15“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
16I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
17I reče im Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!”
18Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
19Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.
20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
21I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.
22Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:
24“Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!”
25Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!”
26Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
27Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.”
28I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
29I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.
30A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
31On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
32Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
33I sav je grad nagrnuo k vratima.
34I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
35Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.
36Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.
37Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.”
38Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.”
39I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
40I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
41Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: “Hoću, budi čist!”
42I odmah nesta s njega gube i očisti se.
43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi
44riječima: “Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
45Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
