1Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.
2Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?
3Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!
4Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,
5Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.
6Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.
7Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.
8Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.
9Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;
10I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.
11Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.
12Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.
13Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.
14Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.
15On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.
16Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.
17Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.
18I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.
19Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.
20Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.
21Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,
22Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.
23I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.
24Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.
25Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.
26I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,
27Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.
28I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.
29I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.
30I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.
31I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.
32I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;
33Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.
34Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;
35Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.
36Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.
37Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.
38Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.
39Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.
40I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.
41I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.
42Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.
43Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.
44Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,
45I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;
46I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.
47Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!
48Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!
