1Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože!
2Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu.
3Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje.
4Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo.
5Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše:
6Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni,
7Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima;
8I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem.
9Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu,
10Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju.
11Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom.
12Jer govore: osvojimo naselja Božija.
13Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom.
14Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore,
15Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih.
16Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode!
17Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu!
18I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.