1Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.
2Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?
3Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoæe.
4Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih.
5Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide;
6Uši imaju, a ne èuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
7Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega.
8Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.
9Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.
10Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.
11Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.
12Gospod nas se opominje, blagosilja nas, blagosilja dom Izrailjev, blagosilja dom Aronov;
13Blagosilja one koji se boje Gospoda, male i velike.
14Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim!
15Gospod da vas blagoslovi, tvorac neba i zemlje!
16Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima èovjeèijim.
17Neæe te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siðu onamo gdje se muèi.
18Nego æemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja!
