1Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
2Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
3Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
4Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
5Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
6Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
8Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
10Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
11Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
12Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
13Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
14Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
15I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
16Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
17Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
18Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
19Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
20Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
21Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
22Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
23Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
24Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
25Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
26Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
27Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
28Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
29Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
30Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
31Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
32On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
33Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
34Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
35Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!
