Luki 1:33-48

³³I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.

³⁴A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?

³⁵I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

³⁶I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.

³⁷Jer u Boga sve je moguæe što reèe.

³⁸A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

³⁹A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

⁴⁰I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

⁴¹I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

⁴²I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

⁴³I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?

⁴⁴Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

⁴⁵I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.

⁴⁶I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;

⁴⁷I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

⁴⁸Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;