33 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.
34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
