19I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
20I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
21I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
22A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
23Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
24I bijahu poslanici od fariseja,
25I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.
27On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.
28Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.
29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
32I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
34I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
35A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,
36I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.
37I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.