Ezekiel 19

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

39

40

41

42

43

44

45

46

47

48

¹A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.

²Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju.

³I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati!

⁴Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku.

⁵A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini.

⁶Živeć' tako među lavovima, i on lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati,

⁷utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.

⁸Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu.

⁹Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatočiše, da mu se više ne čuje rika po gorama izraelskim.

¹⁰Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilja vode!

¹¹Imala je jaku granu za palicu vladalačku: uzdiže se nad krošnju, naočita visinom, mnoštvom grančica.

¹²Al' u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.

¹³U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu.

¹⁴Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku.” To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.