Marku 9:7-38

⁷I postade oblak te ih zakloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte.

⁸I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom.

⁹A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin èovjeèij ne ustane iz mrtvijeh.

¹⁰I rijeè zadržaše u sebi pitajuæi jedan drugoga: šta to znaèi ustati iz mrtvijeh?

¹¹I pitahu ga govoreæi: kako govore književnici da Ilija treba najprije da doðe?

¹²A on odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; ali i sin èovjeèij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano.

¹³Ali vam kažem da je i Ilija došao i uèiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega.

¹⁴I došavši k uèenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima.

¹⁵I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrèavši pozdravljahu ga.

¹⁶I upita književnike: šta se prepirete s njima?

¹⁷I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem.

¹⁸I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše.

¹⁹A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni.

²⁰I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu.

²¹I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva.

²²I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas.

²³A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje.

²⁴I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju.

²⁵A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega.

²⁶I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.

²⁷A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta.

²⁸I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati?

²⁹I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom.

³⁰I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna.

³¹Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan.

³²A oni ne razumijevahu rijeèi, i ne smedijahu da ga zapitaju.

³³I doðe u Kapernaum, i kad bješe u kuæi zapita ih: šta se prepiraste putem meðu sobom?

³⁴A oni muèahu; jer se putem prepiraše meðu sobom ko je najveæi.

³⁵I sjedavši dozva dvanaestoricu i reèe im: koji hoæe da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga.

³⁶I uzevši dijete metnu ga meðu njih i zagrlivši ga reèe im:

³⁷Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.

³⁸Odgovori mu Jovan govoreæi: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama.