Marku 12

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

¹I poèe im govoriti u prièama: posadi èovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.

²I kad doðe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga.

³A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.

⁴I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna.

⁵I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše.

⁶Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreæi: postidjeæe se sina mojega.

⁷A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova.

⁸I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.

⁹Šta æe dakle uèiniti gospodar od vinograda? Doæi æe i pogubiæe vinogradare, i daæe vinograd drugima.

¹⁰Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla;

¹¹To bi od Gospoda i divno je u našijem oèima?

¹²I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori prièu; i ostavivši ga otidoše.

¹³I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rijeèi.

¹⁴A oni došavši rekoše mu: uèitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu uèiš; treba li æesaru davati haraè ili ne? Hoæemo li dati ili da ne damo?

¹⁵A on znajuæi njihovo licemjerje reèe im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim.

¹⁶A oni donesoše. I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: æesarev.

¹⁷I odgovarajuæi Isus reèe im: podajte æesarevo æesaru, i Božije Bogu. I èudiše mu se.

¹⁸I doðoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreæi:

¹⁹Uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.

²⁰Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda.

²¹I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treæi.

²²I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena.

²³O vaskrseniju dakle kad ustanu koga æe od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila.

²⁴I odgovarajuæi Isus reèe im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije?

²⁵Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti æe se ženiti ni udavati, nego su kao anðeli na nebesima.

²⁶A za mrtve da ustaju nijeste li èitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reèe Bog kod kupine govoreæi: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?

²⁷Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate.

²⁸I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju?

²⁹A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini;

³⁰I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.

³¹I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veæe od ovijeh nema.

³²I reèe mu književnik: dobro, uèitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega;

³³I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veæe je od sviju žrtava i priloga.

³⁴A Isus vidjevši kako pametno odgovori reèe mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita.

³⁵I odgovori Isus i reèe uèeæi u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?

³⁶Jer sam David kaza Duhom svetijem: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.

³⁷Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošæu.

³⁸I govoraše im u nauci svojoj: èuvajte se književnika koji idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama,

³⁹I prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama.

⁴⁰Ovi što jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo, biæe još veæma osuðeni.

⁴¹I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meæe novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo.

⁴²I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje èini jedan kodrant.

⁴³I dozvavši uèenike svoje reèe im: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meæu u Božiju haznu.

⁴⁴Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju.