1I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.
2I vidjevši neke od uèenika njegovijeh da neèistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.
3Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeæi se onoga što im je ostalo od starijeh;
4I kad doðu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru èaše i žbanove i kotlove i klupe.
5A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama?
6A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
7No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem.
8Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite.
9I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate.
10Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre.
11A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi.
12I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj,
13Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite.
14I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte.
15Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka.
16Ako ko ima uši da èuje neka èuje.
17I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu.
18I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela.
20Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka;
21Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
22Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
23Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka.
24I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti.
25Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima.
26A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine.
27A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
28A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.
29I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje.
30I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru.
31I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske.
32I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku.
33I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova;
34I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se.
35I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.
36I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu.
37I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.
