Marku 9:7-38

⁷I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”

⁸I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

⁹Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.

¹⁰Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo “od mrtvih ustati”

¹¹pa ga upitaju: “Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?”

¹²A on im reče: “Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren?

¹³Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.”

¹⁴Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.

¹⁵Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.

¹⁶A on ih upita: “Što to raspravljaste s njima?”

¹⁷Odvrati netko iz mnoštva: “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.

¹⁸Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.”

¹⁹On im odvrati: “O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!”

²⁰I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.

²¹Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva!

²²A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!”

²³Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!”

²⁴Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!”

²⁵Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: “Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!”

²⁶Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.

²⁷No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

²⁸Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: “Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?”

²⁹Odgovori im: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.”

³⁰Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.

³¹Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: “Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.”

³²No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

³³I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: “Što ste putem raspravljali?”

³⁴A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći.

³⁵On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!”

³⁶I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:

³⁷“Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.”

³⁸Reče mu Ivan: “Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.”